Povratak na Mjesec: zauvijek dokumentarni je film o natjecanju Google Lunar XPrize koje će nagradom od 30 milijuna dolara nagraditi tim znanstvenika koji do kraja 2017. godine uspiju spustiti privatnu letjelicu na površinu Mjeseca.
Osim o samoj nagradi i uvjetima za osvajanje novčane nagrade, gledatelji će se prisjetiti posljednje u nizu misija Apollo koje su u razdoblju od 1961. do 1972. godine rezultirale čovjekovim spuštanjem na Mjesec.
Razlozi ponovnog istraživanja Mjeseca su njegovi resursi, koji bi se mogli iskoristiti kako na Zemlji tako i na drugim planetima što gledateljima daje sasvim novu perspektivu osvajanja Svemira.
Film će spomenuti i prijašnje projekte koji su novčanom nagradom stimulirali značajna postignuća, npr. let preko Atlantika.
O važnosti projekta svjedoči i broj prijavljenih timova iz svih dijelova svijeta, a neki od njih u filmu predstavljaju prototip svoje letjelice.
Svi gledatelji moći će vidjeti i simulaciju budućih baza na površini Mjeseca, što bi, uz Mjesečeve vrijedne resurse i razvoj znanosti, mogla postati stvarnost te bi se moglo bez zadrške reći da će ovog puta slijetanje na Mjesec biti s ciljem povratka zauvijek.
Film trajanja 23 minute kreirao je NSC Creative kako bi promovirao Google Lunar XPrize. Sama ideja o takvom natjecanju krenula je od činjenice da su za veliki pothvat kao što je spuštanje na Mjesec potrebna značajna financijska sredstva, a povijest je pokazala da vlade zemalja nisu efikasno utrošila sredstva na istraživanje Svemira. Velika tvrtka kao što je Google osigurala je fond od 30 milijuna dolara za privatni tim koji uspije: izraditi letjelicu koja će sigurno sletjeti na površinu Mjeseca, putovati 500 metara iznad, ispod ili po Mjesečevoj površini, i pokrenuti emitiranje s Mjeseca (''Mooncast'') koje će se moći pogledati sa Zemlje.
Film je sinkroniziran na hrvatski jezik; pripovjedač je stand up komičar Ivan Šarić, a glasove su posudili glumac David Petrović, glazbenik i glazbeni producent Olja Dešić te članovi Studija Maraton Maša Basara, Sandra Polić Živković i Frano Živković.
Tekst s engleskog prevela je Kristina Bedić.
