Na Kantridi, najzapadnijem djelu grada Rijeke, između morske obale i visokih stijena, smjestio se jedan od najposebnijih stadiona u Hrvatskoj. Sportska arena jedinstvena po okruženju, ljepoti i ugođaju na stijenama starog kamenoloma ("kave") prije sto godina započela je svoj sportski život. Tada je sušačka mladež, okupljena u Hrvatskome sportskom klubu Victoria, velikim zanosom i poletom, na napuštenom prostoru kamenoloma uredila i osposobila prvo igralište propisanih dimenzija za nogometnu igru.

Victoria je prve utakmice igrala u Martinšćici, nakon čega se seli na Gimnazijski trg koji zbog blizine škole postaje mjesto svakodnevnog okupljanja i stalno igralište kluba. Trg je bio improvizirano igralište, koje nije udovoljavalo pravilima nogometne igre, pa se moralo razmišljati o primjerenijoj i pogodnijoj lokaciji. Igračima je sinula ideja kako bi se moglo urediti igralište na prostoru napuštenog kamenoloma na Kantridi.
 
Vlasništvo zemljišta napuštenog kamenoloma pripadalo Općini Kastav koja ga je dala u najam, na neodređeno vrijeme, mađarskoj tvrtki Schwarz i Gergerson zbog vađenja kamena za gradnju riječke luke. Za ishod cijele akcije najvažnije je bilo ishodovati dozvola ugarske tvrtke. Načelnik kastavske Općine Jelušić pristao je izdati im dozvolu za uporabu kada ishode dozvolu – dopusnicu mađarske tvrtke. Početkom 20. stoljeća to i nije bio jednostavan pothvat. Svoje školske praznike1911. godine pjesnik Miloš Crnjanski provodi u Sušaku, povremeno igrajući nogomet u "Viktoriji". "Viktorijaši" saznaju da Crnjanski stanuje u Rijeci kod svog rođaka, generalnog direktora tvrtke Schwarz and Gergerson te ga zadužuju da svog rođaka informira o situaciji i preko njega ishoduje preuređenje kamenoloma u igralište. S obzirom na to da se radilo o mađarskoj tvrtci, nije se smjelo navesti da se kod "Viktorije" radi o hrvatskom klubu, već samo o đačkom. Preko Crnjanskog, tvrtka Schwarz and Gergerson dozvoljava đacima, u ovom slučaju "Viktoriji", da upotrijebe kamenolom na Kantridi, ali uz uvjet da za bilo kakvo uređenje posebnu dozvolu izda nadležna općina Kastav, ne traži nikakve odštete, već eventualnu uporabu prepušta općini Kastav. Općina Kastav kojoj je na čelu Kazimir Jelušić, narodni borac, daje na uporabu igralište "Viktoriji" koja odmah počinje graditi. Radili su svi od tajnika do igrača, a uloženi trud se isplatio. Igralište na Kantridi otvoreno je  utakmicom između "Viktorije" i Hrvatskog građanskog sport kluba iz Zagreba. Rezultat - 3:0 za "Viktoriju". Za tu priliku igralište je okićeno zastavama i zelenilom, a na njegovo pročelje postavljena je velika ploča s povijesnim natpisom: "Igralište hrvatskog sportskog kluba Victorie".
 
Tako je izgrađeno prvo nogometno igralište propisanih dimenzija na prostorima Hrvatskog primorja, Istre i Gorskog kotara za potrebe hrvatskih sportaša. Početak Prvoga svjetskog rata značio je prekid sportske aktivnosti u gradu, a Viktorijaši su tek 1918. godine nastavili povremeno koristiti svoje igralište. Igralište Kantrida postupno se preuređuje i oko 1925. godine poprima izgled pravoga sportskog objekta o čemu svjedoče mnogobrojne slike i razglednice iz tog i nešto kasnijeg doba. Na njima se vidi kako se vremenom i naziv stadiona mijenja.
 
Sadašnji obrisi stadiona nastaju sredinom tridesetih godina kada je on temeljito preuređen. Na zapadnoj strani, bliže moru, izgrađena je moderna betonska natkrivena tribina (danas središnji dio velike zapadne tribine), a lijevo i desno od nje male tribine. Istodobno, temeljito je preuređeno igralište, ugrađena drenaža te pristupi s istočne i zapadne strane. Preuređena je i kružna staza - trkalište te postavljena mrežasta ograda, Staza je bila nešto duža od uobičajene atletske jer je služila i kao biciklistička, a na njoj su održavane i utrke motora "dirt-track", preteče današnjeg speedway-a na zemljanoj ili lešnatoj podlozi.
 
Novinar Ivo Kirigin u Novom listu od ponedjeljka, 11. kolovoza 1975. godine, pod velikim naslovom "Spektakl začinjen efektnom pobjedom", u podnaslovu piše: "Reflektori na stadionu zasjali su punim sjajem - u nezaboravnom ambijentu pred 15.000 gledalaca Rijeka zasluženo pobijedila Dinamo s 3:0". U uvodnom dijelu reportaže s utakmice, Kirigin dalje piše: "Nogometna i sportska Rijeka pamtit će subotu, 9. kolovoza 1975. godine. Tog datuma naime, grad Rijeka dobio je najsuvremenije osvijetljeni stadion, stadion na kome će se ubuduće, uz sportske, moći održavati i mnoge druge priredbe. Kantrida je zasjala punim sjajem 1.700 lux-a, a spektakl puštanja u pogon začinili su igrači Rijeke koji su u odlučujućoj utakmici za prvo mjesto na turniru 'Maksimir-Kantrida '75.' zasluženo i glatko svladali zagrebački Dinamo s 3:0 pa im je na kraju pripao pehar pokrovitelja turnira, zagrebačkih Sportskih novosti."

Gosti Stadiona Kantrida bili su najpoznatiji klubovi nekadašnje Kraljevine Italije, potom Jugoslavije, a danas samostalne Hrvatske i Europe koja je u torinskom Juventusu i madridskom Realu imala svoje najistaknutije i najelitnije predstavnike.

Na Stadionu Kantrida svoje utakmice odigravao je Nogometni klub Rijeka.